-Građani se  ipak, često zbog pasivnosti i sporih procedura, ne odvaže se da se bore za svoja prava. Njihova aktivnost i zainteresovanost u ovom smislu, u znatnoj mjeri doprinose ostvarivanju  njihovih prava. Kroz intenzivniju edukaciju  i upoznavanje sa zakonskim  procedurama u ovom dijelu, potrošač  ima mogućnost da mnogo lakše ostvari svoja prava i blagovremeno reaguje u situacijama  kada  smatra tj. procijeni da su njegova prava ugrožena. –kaže za Kodex Olga Nikčević, direktorica CEZAPa.

Iz CEZAPa poručuju da njihovo iskustvo govori da su žalbe građana iz domena javnih usluga najteže za rješavanje, a procenat uspješno riješenih je veoma mali. CEZAPovo iskustvo pokazuje,  da je ovakva situacija rezultat monopolskog položaja subjekata, koji nemaju problem sa plasmanom proizvoda i usluga a imaju nizak nivo razumijevanja za potrebe svojih korisnika, nepostojanje adekvatnih  mehanizama za informisanje građana, nepoštovanje odgovarajuće procedure za prigovore i žalbe građana, nepostojanje transparentnosti u radu i sl.

Olga Nikčević

-Što se tiče  zakona koji regulišu oblast zaštite potrošača, mozemo reći da se različito primjenjuju, ne  primjenjuju, da su u koliziji, npr. Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o energetici. Stoga je neophodno više raditi na primjeni, monitoringu, izmjenama i dopunama  postojećih  zakona i podzakonskih akata, kako bi se, prije svega, osigurao zakonodavni okvir za adekvatnu zaštitu. Nadamo se da će planirane izmjene Zakona o zaštiti potrošača pomoći u poboljšanju položaja potrošača, obzirom da su postojeće odredbe istog Zakona dosta neprecizne i u velikom broju slučajeva, nesprovodive.- poručuje za Kodex Olga Nikčević.

Nikčević poručuje da je evidentno i da postoje razlike u kvalitetu proizvoda koji se prodaju na tržištu Evropske Unije i kod nas. Dodaje da čak i neki veći proizvođači npr. prehrambenih proizvoda to priznaju, a obično se pravdaju time da svoje proizvode prilagođavaju različitim ukusima i navikama potrošača u pojednim zemljama.

-Imajući u vidu da se kvalitet proizvoda,  koji se prodaju u zemljama EU i zemljama Zapadnog Balkana razlikuje, a deklaracije su,  najčešće iste,  trebalo bi kontrolisati da li stvarni sastav proizvoda , zaista odgovara deklarisanom. Ako  ne odgovora , proizvođač krši zakon. Evropska unija propisuje zdravstvenu ispravnost proizvoda, ne i kvaliet. Proizvođačima hrane teško je narediti da promijene sastav određenog proizvoda, ako je taj proizvod zdravstveno ispravan i bezbjedan za potrošače.

Donošenjem zakona i drugih podzakonskih akata, stvara se osnov za  ostvarivanje potrošačkih prava , ali je potrebno njihovo adekvatnije sprovođenje, poručuje Olga Nikčević i dodaje da je podizanje svijesti građana dugotrajan i stalan proces , u koji moraju biti uključeni svi akteri društva ( organizacije potrošača i dr. civilne organizacije, mediji itd. ), a prije svega država, koja je obavezna da štiti svoje građane i u okviru te zaštite ih edukuje i informise o svim bitnim pitanjima iz domena prava potrošača.

-Obzirom da je postojeći Zakon o zaštiti potrošača, skoro u potpunosti usaglašen sa direktivama EU, možemo reći, da bi  potrošači u Crnoj Gori mogli biti zaštićeni, kao u bilo kojoj zemlji u Evropskoj Uniji, kada bi se Zakon dosljedno primjenjivao. Sigurni smo da bolja informisanost  građana, uz pojačan i strožiji inspekcijski nadzor,  doprinosi kvalitetnoj zaštiti potrošača.- poručuje Olga Nikčević.

Važno je, kaže Nikčević, da svaki potrošač bude upoznat  makar sa  osnovnim pravima,  koja ima i pokaže  veći stepen zainteresovanosti. Na ovaj način  bi se, znatno , smanjile  zloupotrebe i gruba kršenja,  kojima su potrošači  nerijetko izloženi. šač treba da reaguje, da  prijavi nadležnim institucijama ili Cezap-u, što znači, da uzme stvar u svoje ruke.  Ništa se neće riješiti samo od sebe. A da bi, potrošač reagovao, mora biti edukovan, što ukazuje da na tom polju treba permanentno raditi. Samo tako, sva zakonska prava imaće smisla i potrošač će biti ono što jeste – biće subjekat, a ne objekat tržišta. Biće regulator, poručuje Nikčević.