Konstantin Flavije Valerije, potonji car Konstantin Prvi, rođen je 274. u Naisusu (Nišu), od oca Konstancija Hlora i majke Jelene. Posle smrti oca, 306. godine, od vojske je proglašen za avgusta (savladara) sjeverozapada Rimskog carstva. Iako mnogobožac, bio je blag prema hrišćanima.

Odmah po dolasku na prijesto, imao je car Konstantin tri velika neprijatelja: tiranina Maksencija u Rimu, Skite na Dunavu, i Vizantiju. Pred borbu sa Maksencijem, po predanju, na nebu mu se ukazao sjajni krst kao znak pobjede, uz riječi: "Ovim pobjeđuj"!

On je naredio da se iskuje veliki krst koji je nošen pred vojskom, i ovu borbu okončao je kao svoju veliku pobjedu. Odmah potom Konstantin je izdao znameniti Edikt u Milanu 313. godine, kojim je prestao progon hrišćana.

Posle pobjede nad Vizantijom, sagradio je divan prijestoni grad na Bosforu i nazvao ga Konstantinopoljem. Kada se car teško razbolio, javili su mu se apostoli Petar i Pavle i savjetovali da ga episkop Silvestar krsti.
Posle toga strašna bolest nestala je sa njegovog tijela.

Sveta Jelena, careva majka, radila je mnogo za vjeru Hristovu, a kada je bila u Jerusalimu pronašla je Časni krst Gospodnji i sazidala crkvu Vaskrsenja Hristovog na Golgoti, a potom i mnoge druge crkve u Svetoj Zemlji (Izraelu).

U svojoj 80. godini umrla je ova sveta žena 327. godine, a car Konstantin poživio je još deset godina posle svoje majke. Umro je u gradu Nikomidiji 337. godine, a sahranjen u crkvi Svetih apostola u Carigradu. Njihov kult je posebno njegovan kod Grka i Rumuna. Što je kod Srba Sveti Sava, kod Grka je car Konstantin. Kod pravoslavaca postoje porodice koje slave današnji praznik kao krsnu slavu. Kao esnafsku slavu današnji dan proslavljaju kujundžije. 

U čast caru Konstantinu, danas valja otići u crkvu i zapaliti svijeću za mučenike koji su svoj život dali u odbrani hrišćanstva. Takođe, vjeruje se da ako se na današnji dan tri puta umijete svetom vodicom, očistićete tijelo i izlečiti bolesti koje vas muče.

Istog dana ove godine, obilježavaju se i Duhovske zadušnice. Izađite na groblje i upalite svijeću za dušu najmilijih koji više nisu sa nama. Ponesite malo rakije ili vina, malo hrane, i sve to na kraju podijelite sirotinji.

Zapamtite - prije nego što čašu prinesete ustima da biste popili za dušu pokojnog, malo prospite na zemlju uz i recite: "Bog da prosti dušu (ime umrlog), nek mu je laka zemlja."

Prema narodno vjerovanju, svijeća upaljena na zadušnice više vrijedi od svih drugih koje se pale za dušu pokojnika tokom godine. U pojedinim krajevima se čak vjerovalo da sveća upaljena na zadušnice gori sve do sljedećih zadušnica, i da će mrtvi godinu dana biti u mraku ako im ne upalite svijeću na zadušnice.

Izvor:Kurir.rs