U što niko nije vjerovao, dogodilo se. Srđan Milić podnio je ostavku na mjesto predsjednika Socijalističke Narodne Partije. Bez najave i bez objašnjenja.

"Zahvaljujem se članovima i simpatizerima SNP-a na privilegiji i časti da ih predstavljam u proteklih skoro 11 godina. Svim građanima Crne Gore želim da ih sreća i zdravlje prate u narednim godinama", naveo je Milić u obraćanju javnosti povodom njegovog napuštanja kormila broda koji tone.

Jer SNP je u periodu od 11 godina koliko je njome upravljao Milić od najjače opozicione partije došla do toga da u crnogorskom Parlamentu ne može da oformi svoj poslanički klub. Ko je sve napustio SNP prije nego što je to učinio i Milić, teško je nabrojati. A da sa SNPom nešto nije u redu može se zaključiti prostim uvidom u njihovu internet stranicu recimo. Tamo, u virtuelnoj realnosti, svi oni koji su davno otišli iz SNPa i dalje postoje. Kada se na sajtu partije najsvježijim podatkom može smatrati onaj koji je objavljen prije dvije godine onda je jasno da sa tom partijom nešto nije u redu. Istina, SNP je življi na društvenim mrežama ali informaciju da je Milić podnio ostavku još nijesu objavili.

Sa svakim pokušajem da se promijeni stanje u SNPu, Milić mu je ostajao na čelu a SNP se krunio. Da se ne ide dalje u političku istoriju može se krenuti od skorijih raskola.

Milić je na mjestu predsjednika SNP naslijedio Predraga Bulatovića koji je iz SNPa ispratio prezimenjaka Momira. Milić je ispratio Predraga u onom raskolu koji je proizveo Demokratsku Narodnu Partiju. Potom se stanje u SNPu stabilizovalo sve do sedmog kongresa SNPa održanog u Beranama. Tada je potvrđena njegova presudna uloga u kreiranju politike SNP a rezultat je bio partijski lom iz kojeg su se rodile Demokrate Crne Gore Alekse Bečića. Bečić je, ali i Aleksandar Damjanović, bio Milićev protivkandidat za funkciju prvog čovjeka SNP. Milić je u trci za lidera stranke osvojio 273 glasa, dok je njegov protivkandidat Aleksa Bečić dobio 141 glas, a Aleksandar Damjanović 80 glasova.

Damjanović je od tada politički disident u SNPu, iako partiju nije napustio odavno ne igra po partijskim direktivama. Upravo je njegovo opiranje bilo signal da se mnogi svrstaju na njegovu ili stranu Srđana Milića u najnovijim previranjima u SNPu. SNPu koji je, u Ključu uz Demos i URU, pokušao da na poslednjim izborima iskoristi zadnji bljesak stare slave.

Ispostavilo se da se on davno prije toga ugasio. Ugasio se jer je Milić znao da od poslanika SNPa u Parlamentu zahtijeva da omoguće većinu DPSu kada su se izglasavali zakoni koje nijesu htjeli da podrže ni koalicioni partneri DPSa. Samo je tako Milić kadrovima SNPa mogao obezbjediti da, napuštajući partijski život, zauzmu unosne državne pozicije. Tako se disciplinovala i partija.

Sad kad je od SNPa ostala samo sjena ostavlja je i Milić. Mada njegovu ostavku tek treba da usvoji Glavni Odbor partije. Ko zna, kad do ovog trenutka sam nije htio da ode možda mu sada ne dozvoli partija. Jer treba izdržati do kraja  a kraj je očigledno blizu. Ostatku u napredak.