Domovinu moraš voljeti čak i ako ne voliš ljude koji žive u njoj, kazao je veliki Jovan Dučić. Ubi bene ibi patria, rekli su davno stari Latini. Gdje mi je dobro tu mi je domovina. Nema ljudskog bića koje živi u ovoj Crnoj Gori a da je ne voli. To bi značilo ne voljeti kućni prag, ne voljeti svoje stare i ne voljeti svoju djecu, jer su oni, a ne kamen goli, domovina.

U Pljevljima je svirao Parni Valjak, stari dobri hrvatski i jugoslovenski bend. Okupili su se Pljevljaci listom da ih slušaju, ni kiša ih nije omela.

U Pljevljima već duže vremena u sportskoj hali nema struje. Račun neplaćen, elektrodistribucija isključila a opština dovela Parni Valjak. Niko ne spori potrebu za igrom. Ona je osnovna ljudska potreba, igrom se čovjek odvojio od životinja. Ali pljevaljski sportisti, ako ih tamo još ima, ni prije a ni poslije Parnog Valjka, u sportsku halu neće moći ulaziti kad mrak padne.

Cetinje, grad heroj. Cetinje, prijestoni grad. Cetinje, dom Petrovića i ognjište Crne Gore. Cetinje je dočekalo Dan Nezavisnosti uz koncert Bijelog Dugmeta.

Na Cetinju je dakle sviralo Bijelo Dugme, stari dobri bosanski i jugoslovenski bend. Na Cetinju često nema ni vode jer je tamošnji oronuli vodovod kolabirao pod nasrtajem proteklih decenija. Na Cetinju ništa ne radi, da ne pominjemo crni humor po kojem je ovaj veličanstveni grad poznat, pa da nabrajamo šta na Cetinju radi.

Ubi bene ibi patria. Gdje mi je dobro tu mi je domovina. Ovu latinsku maksimu najbolje razumiju sjevernjaci.

Pljevljaci sve manje izvoze svoj nadaleko čuven sir a sve više svoju djecu. Ona odlaze ili dolje prema Podgorici, gdje ih dočekuju kako ih dočekuju, ili gore prema Evropi, gdje ih dočekuju kako ih dočekuju. Isto se događa i u Bijelom Polju, Beranama, Plavu...Treba li pominjati Rožaje i Gusinje i Ali pašin izvor, gdje se jednom godišnje okupljaju majke i djeca rasuta po svijetu.

Majko naša Crna Goro, dočekasmo tvoj praznik koncertima regionalih zvijezda. Da se vidi sjaj tvoje ljepote ali i da se vidi bijeda naše svakodnevice. Možda bi bilo bolje da je pljevaljska opština platila dug za struju u sportskoj hali. Možda bi tada pljevaljski sportisti, ako ih tamo još ima, odahnuli znajući da mogu koristiti halu i kad padne mrak.

Možda je Cetinje, ognjište Crne Gore, moglo umjesto Bijelog Dugmeta, te novce odvojene u čast tebi majko Crna Goro, uložiti u cetinjski sport koji postoji još samo na „aparatima“ i entuzijazmu onih koji mu ne daju da umre.

I da ne budemo patetični pa da kažemo da su se desetine hiljada uložene da se koncertima regionalnih zvijezda obilježi tvoj najmlađi praznik mogle pretvoriti u osnovne životne namirnice za kojima vapi ne mali broj tvoje djece. Možda nam proslave ne bi bile toliko sjajne ali bi nam majka sigurno bila zadovoljnija.

Jer majka ne pravi razlike među svojom djecom, to joj rade sinovi.