Kada je prije više od sedam godina osnovala Banku Hrane, Marina Medojević nije planirala da ona funkcioniše na način na koji funkcioniše sve ove godine. Jer Banke Hrane postoje u skoro svim zemljama Svijeta ali ne sakupljaju humanitarnu pomoć za krajnje korisnike već povezuju one kojima je pomoć potrebna sa državnim institucijama ili privatnim donatorima koji im mogu pomoći. Ali Crna Gora ne bi bila Crna Gora kad se i u tom ne bi izdvojili.

-Kada smo počeli kao Banka Hrane imali smo načelnu i retoričku podršku državnih institucija, pa i dogovore sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja i Ministarstvom poljoprivrede ali  na žalost nikad nisu zaživjeli na pravi način. A kako nismo htjeli da odustanemo već osmu godinu radimo ovako kako radimo.- kaže za Kodex Marina Medojević, perpetum mobile Banke Hrane.

Od prvog dana volonterska organizacija Banka Hrane je, kaže Marina Medojević, pružila pomoć 15 hiljada crnogorskih domaćinstava. Prostom računicom to znači da je, na ovaj ili onaj način, Banka Hrane pomogla desetinu crnogorskog stanovništva što se mora priznati da je impresivna brojka, mada i zabrinjavajuća u isto vrijeme.

-Mnogo je, i sve je više ljudi, kojima je potrebna pomoć. Koji su ili ispod granice siromaštva ili na samom rubu. Tu su i oni koji nemaju zaposlenje ali i sve više je onih koji rade ali čija primanja su takva da je dovoljan jedan neplaniran trošak da ih gurne u siromaštvo, a iz njega se danas jako teško izlazi.- kaže Marina Medojević.

Medojević: Najteže su pogođena djeca/Foto:Pr Centar

Kada je Banka Hrane počinjala ljudi su im se sa stidom obraćali za pomoć. Danas više nije tako, kaže Marina Medojević i dodaje da je veliki broj onih koji traže da se i njihov problem medijski izloži kako bi se uvećale šanse da im se pomogne.

-Sve je više ljudi kojima je jasno da su tu gdje jesu ne svojom krivicom. Da nije lijenost, neznanje ili nerad razlog što su siromašni već društveni procesi, nestanak firmi i njihovih radnih mjesta i još štošta na šta oni nijesu mogli uticati. Ako su se i nekada stidjeli svog siromaštva Crnogorci ga se više ne stide.- konstatuje ona.

A siromaštva je sve više iako na prvi pogled, iz nekog prosječnog crnogorskog kafića ili ulice kojom prolaze skupi automobili, se ne bi tako reklo. Najteže su pogođena djeca, kaže Medojević.

-Ima djece kojima je jedini obrok ono što dobiju iz neke narodne kuhinje a odjeća i obuća im je ono što dobiju od humanitarnih organizacija. Takva djeca često odustaju od školovanja jer ponekad ni njihovi školski drugovi nemaju razumijevanja za njihovo siromaštvo.- kaže Medojević.

Iako je siromašnih sve više, pomoći je sve manje. Iako Banka Hrane naiđe na podršku i državnih institucija i društveno odgovornih kompanija, uslovi su takvi da je sve manje onih koji mogu da odvoje za novac ili potrepštine za one koji nemaju ni jedno ni drugo.

-Tužno je reći da mi danas u Banci Hrane pravimo liste čekanja, pa se dogodi da nekom ko se danas pojavi sa problemom kažemo da se našoj pomoći može nadati za desetak mjeseci. Iako se ponekad desi da tu pomoć dobije i ranije, ipak dosta svjedoči o činjenici da je situacija alarmantna. -  konstatuje za ona za portal Kodex.

To što crnogorske državne institucije ne govore o siromaštvu niti znači da ga nema niti je način da se ono iskorijeni. Potrebno je iz neke fioke izvući donesenu Strategiju smanjenja siromaštva i kao društvo se boriti da niko u Crnoj Gori, zemlji dovoljno bogatoj da u njoj niko ne bude gladan, ne bude siromašan, zaključak je, možda i neostvariv, predsjednice Banke Hrane.