David je prije četiri godine ostavio dobro plaćen posao u Austriji, otkazao stan i kupio zeleni mercedesov kamion kojim danas putuje po Evropi.

“Kornjaču”, kako iz šale naziva svoj dom na točkovima, u potpunosti je opremio stvarima koje su potrebne jednom čovjeku. Unutra postoji toalet, tuš, mini kuhinja, kauč, krevet.

“Živio sam u stanu i imao sam posao u jednoj kompaniji, sjajan posao u kojem sam uživao, ali je počeo da mi dosađuje. Taj korporativni svijet je veoma dosadan. Promovisao sam jeftina rješenja za osvjetljenje, uradio dosta treninga, i držao govore svuda po svijetu pokušavajući da ubijedim ljude da sačuvaju energiju. To je bila moja motivacija, ali industrija je postala više i više iskvarena. Trend koji sam vidio svuda jeste da bez obzira šta kupuješ danas dizajnirano je da propadne, baš kao i proizvod koji sam promovisao. Nijesam htio to da podržavam, rasipam energiju na takav sistem samo da bih zaradio novac”, tvrdi David za Dnevne novine.

U tom periodu zarađivao je dosta novca, ali je, prema njegovim riječima, bio u zlatnom kavezu. Korporativni svijet ne nudi slobodu čovjeku, pa je odlučio da je vrijeme za drastične promjene.

“Tražio sam drugo zanimanje, i motivaciju da radim nešto kreativno. Pronašao sam hammock-e (ležaljke), a počeo sam da pravim hammock parkove na festivalima, gdje ljudi jednostavno dođu, izležavaju se, uživaju. Potpuno je besplatno, a moji benefiti pored toga što volim da vidim ljude srećne, jeste što neki od njih shvate da ih mogu imati svojim kućama, pa ih kupe. Ne prodam ih mnogo, a koštaju 20, 30 eura.Volim i da se mijenjam sa stvarima, recimo zamijenio sam jedan hammock za ono što stvarno trebam, evo za ove cipele koje sada nosim. Bio sam jako zadovljan jer nijesam morao da prodam deset hammocka za cipele koje inače koštaju 170  eura”, kazao je David.

Objašnjava da mu je danas mnogo lakše jer je kupujući samo ono što je potrebno životne troškove sveo na minimum, dok je nekada je trošio gomilu novca na sve i svašta.

Budući da život provodi putujući po raznim krajevima starog kontinenta, jasno je da i za tu avanturu treba novca. Ipak, starom poslu ne želi da se vraća.

“Za poslednje tri i po godine prešao sam nekih 60 hiljada kilometara. Možeš da zamisliš koliko je tu bilo mjesta. Sada sam u Crnoj Gori, i trudim se da nikada samo ne prođem kroz neku zemlju, već da ostanem neko vrijeme. Ideja je da ovu zimu provedem u Grčkoj, jer južna Grčka i Peloponez imaju prijatnu temperaturu, a to je ono u čemu uživam, znate da kiša i ležaljke ne idu zajedno”, priča on.

Samo putovanje zna da bude iscrpljujuće, zbog čega nekada nije raspoložen upoznavati nove ljude. Kada se umori od svega jednostavno ode u prirodu, pa se negdje u šumi, na moru ili pored rijeke relaksira par dana. Pošto napuni baterije spreman je da se vrati nazad u civilizaciju. Ali kako je u svojoj životnoj avanturi sam, nameće se pitanje da li mu nekada nedostaju porodica i prijatelji.

“Naravno, ali u životu ne možete biti na sve strane. Sve ima svoje prednosti, ali i neke stvari koje nijesu tako pozitivne. Te neprijatne stvari u mom slučaju odnose se na to što ih ne mogu vidjeti kada poželim. Prosto, ne možete imati sve, jer kada želite sve, što je nemoguće, postajete nesrećni. Treba biti zadovoljan sa onim što imaš”, jasan je David.

Kaže da nema ideju koliko dugo će živjeti kao moderni nomad i vagabudno, ali zna da ništa neće mijenjati dok ne bude osjetio potrebu. Po njemu rutina je vrlo opasna stvar, a čovjek mora biti hrabar da se suoči sa svim negativnim stvarima, i da ono što mu ne odgovara jednostavno promijeni.

David zaključuje da upravo njegov stil, koji podrazumijeva život po vlastitim pravilma, označava jednu definiciju slobode.

“Obično gjde idem dalje odlučim ujutro, posle doručka. Zavisi i od vremenskih prilika. Imam generalno određenu rutu, kao sada kada idem na jug jer stiže zima. Može se reći da ako imaš volju da uradiš šta god želiš, bez ograničenja, to jeste jedna definicija slobode. Ipak, svi mi zavisimo jedni od drugih na ovoj planeti”, dodaje on.

David je u našoj zemlji proveo nekoliko dana, posjetio je sjeverni i istočni dio, te našu obalu. Oduševljen onim što je vidio, obećao je da će se uskoro vratiti. Jedino mu se ne dopada što je meso glavni sastojak jela u Crnoj Gori.

“Odavno sam vegeterijanac, i nijesam takao meso godinama, jer način na koji tretiramo životinje nije prirodan. Stotine krava, pilića ili neke druge životinje stisnete u mali obor, hranite ih svim i svačim, a onda ih prikoljete, stavite na tanjir i jedete. Sve oko nas je energija, tako da dok proizvodite to meso stvarate energiju koja nije dobra. Te životinje su pune medikamenata, stresa, a vi postajete to što jedete. Svaka ćelija našeg tijela se regeneriše na svakih šest nedelja, a energija dolazi od onoga što jedemo, sunca, vode, vazduha”, zaključuje on.

Dnevne novine