Takođe,ovaj pas dobija i naziv "Havanac" jer mu je rasa začeta na Kubi.
Havanski bišon je jedan od barbišona (kasnije je ime skraćeno u „bišon“), porodice sitnih pasa čije je porijeklo nekadašnji Mediteran.
Španski trgovci su sa sobom doveli neke od ovih pasa kao poklone za Kubanke,u želji da uspostave bolje trgovačke odnose. Na Kubi su sitni psi bili smatrani posebnim ljubimcima dostupnim imućnijim ljudima.
Ovi psi su postali poznati kao Habenorosi,a neki od njih su pronašli svoj put nazad u Evropu gdje su rasu nazvali „bijeli Kubanac“.
Postali su prilično popularni,ne samo kao psi elite,već i kao psi performeri.
Na slici: Barney The Havanese
Međutim,njihova popularnost u svojstvu kućnih ljubimaca je vremenom oslabila,ali su i dalje imali mjesto u cirkusu,gdje su izvodili razne trikove širom Evrope.
Broj predstavnika ove rase se toliko smanjio u jednom trenutku da su bili na ivici izumiranja i to ne samo u Evropi,već i u rodnoj Kubi.
Međutim, nekoliko ih je ostalo na Kubi i tri porodice sa svojim havanskim bišonima su napustile Kubu emigrirajući u Sjedinjene Države tokom pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka.
Havanski bišon je prvi put viđen na izložbi Američkog kinološkog kluba 1996. godine, dok je 1999. godine bio registovan kao legitiman član grupe patuljastih pasa (IX FCI grupa.)
Ovi psi su temperamenti,živahni,ali ne zahtijevaju duge šetnje,pa će im kraća šetnja ili energična igra biti sasvim dovoljne.
Havanski bišoni nisu psi koji mogu živjeti napolju.
Na slici: Barney The Havanese
Njega dlake podrazumijeva četkanje,sve zavisi do tipa dlake,može biti,meka,ravna ili talasasta i može formirati uvojke.
Životni vijek ovih pasa je od 12 – 14 godina.
Ovi psi se sada koriste u jedinstvenom projektu u Hrvatskoj kao terapijski psi, posjećuju škole i institucije.
Terapijski psi u hrvatskim školama/Foto:Magazinhr
U praksi se pokazalo da susret sa psima u razredu povećava dječju želju za radom,vodi do boljih ocjena i bolje koncentracije.
Na slici Sevillana, novi član projekta
Autor tekst je ponosni vlasnik jednog primjerka ove vrste, Mirko Balšić
Komentari