Tu informaciju javnosti je, kao navode, saopštila rektorka Radmila Vojvodić, na konferenciji za medije na kojoj su predstavljeni dosadašnji dometi reformi na UCG. 

CGO je od februara upozoravao rukovodstvo UCG i Pravni fakultet da postoje spornosti u autentičnosti Rakočevićevog udžbenika, ali i doktorske disertacije.

"U konstruktivnom pokušaju da pomogne organima UCG i Pravnog fakulteta, CGO je uredno dostavio i obimnu prateću dokumentaciju koja se odnosi na Rakočevićev slučaj. Na žalost, umjesto da ažurno i u skladu sa ovlašćenjima ovaj slučaj procesuiraju i time dokažu praktičnu posvećenost reformskim procesima, organi UCG i Pravni fakultet su mjesecima ćutali", naveodi Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO.

Onda je, kako ističe Uljarević, CGO obavijestio Univerzitet u Beogradu i Pravni fakultet u Beogradu, na kojem je Rakočević odbranio svoj doktorat, o čitavom slučaju. Ističe da se nakon Rakočevićevog stupanja na dužnost dekana Pravnog fakulteta u Podgorici, naprasno promijenio raniji stav ovog fakulteta, odnosno Vijeće fakulteta kojim rukovodi Rakočević je formiralo komisiju koja je trebalo da utvrdi da li je on Velimir Rakočević plagirao doktorat, a o čemu je CGO posredno obaviješten od strane Pravnog fakulteta u Beogradu

 "U pojedinim medijima je izašla informacija o sastavu te komisije. Tu informaciju je CGO tražio Pravnom fakultetu kojim rukovodi Rakočević a Rakočević je, kršeći Zakon o slobodnom pristupu informacijama, nije dostavio CGO-a zbog čega je CGO podnio žalbu Agenciji za slobodan pristup informacijama. I to je interesantna poruka dekana Pravnog fakulteta kako on doživljava zakon i zakonske obaveze, kao i konflikt interesa, i kakve smjernice za rad na Pravnom fakultetu dobijaju oni koji treba da budu među stožerima odbrane zakona u Crnoj Gori", stoji u saopštenju.  

CGO, dodaju oni, nije imao priliku da vidi izvještaj komisije u kojem je navodno konstatovano da doktorat Rakočevića « sadrži sve elemente originalnog, izvornog i samostalnog naučno-istraživačkog rada koji daje određeni doprinos krivično-pravnoj nauci » i u kojem je «shodno važećim pravilima autor jasno i precizno citirao stavove i saznanja standardizovanom metodom prikazivanja izvora informacija ».

Dok se čeka zvanično objavljivanje ovog izvještaja i objašnjenje onih koji tako nešto potpisuju, CGO ostavlja javnosti da prosuđuje u čemu se ogleda originalnost Rakočevićevog doktorata sa par primjera upoređivanja dijelova tog doktorata koji je odbranjen 2003.godine i teksta dr Obrada Perića« Međunarodnopravni aspekt suzbijanja zloupotreba opojnih droga » koji je objavljen 1981.godine.

"Vjerujemo da za ovo ne treba posebna ekspertiza i da se « golim okom » vidi dovoljno", istakli su iz CGO.

Konačno, napominje Uljarević, kad je riječ o načinu citiranja i prikazivanju izvora informacija, da od 61 do 70 strane Rakočevićevog doktorata (primjerak iz biblioteke Pravnog fakulteta u Beogradu čiju kopiju CGO posjeduje), na kojima se nalaze ovi, ali i brojni drugi dijelovi za koje i laik može utvrditi identičnost sa Perićevim tekstom objavljenim 22 godine ranije, ni u jednoj fusnoti se Rakočević ne poziva na Perića.

"Istina, ima dosta pozivanja na izvore koji su pisani na jezicima za koje nije utvrđeno da ih Rakočević poznaje ali se zna da ih je tečno govorio i pisao dr Perić", zaključuje u saopštenju.